.webp)
Nathalie Harb
Nathalie Harb je multidisciplinarna umjetnica i dizajnerica sa sjedištem između Pariza i Bejruta, koja se fokusira na preispitivanje javnog prostora iz perspektive svakodnevnih urbanih praktičara u gradovima pogođenim sukobima. Njezin rad usmjeren je na dobrobit i prostornu pravdu. On dovodi u pitanje pojmove doma, skloništa i djelovanja kroz različite formate prakse, uključujući javne intervencije, instalacije i scenografije, u urbanim i ruralnim kontekstima diljem Europe, Latinske Amerike i Bliskog istoka. Koristeći kolaborativni, horizontalni pristup, Harbovi projekti naglašavaju teme sigurnog prostora i jednakosti, s podijeljenim autorstvom među različitim suradnicima, uključujući glazbenike, akustične konzultante, stručnjake za permakulturu, konzultante za okoliš, istraživače i arhitekte.
Nathaliejine instalacije istražuju potencijal intimnosti i odmora u užurbanom urbanom krajoliku, uvodeći trenutke mira u inače zasićen okoliš. Njegovi projekti imaju za cilj stvoriti prostore koji potiču povezanost i promišljanje te ponuditi alternativne vizije javnog prostora koje daju prioritet uključivosti i osjećaju pripadnosti. Nathalien rad predstavljen je na međunarodnoj razini i podržan od strane inicijativa poput UNESCO-vog Tjedna zvuka, Inicijative za susjedstvo Američkog sveučilišta u Bejrutu, Londonskog bijenala dizajna, Europskog istraživačkog vijeća, Tjedna dizajna u Dubaiju, Tjedna dizajna u Bejrutu, Londonskog festivala arhitekture, Soncities i Platforme za privremenu umjetnost. Također je imala nekoliko rezidencija, uključujući u ZKU Berlin, Residenciia Sao Jao u Brazilu i Cité Internationale des Arts-Paris.
Tijekom 23-dnevnog boravka u Rijeci, promišljat ću o fragmentiranoj prirodi vremena ponovno se osvrćući na proteklu godinu u intervalima od 15 dana. Svakog dana istraživat ću znamenitosti, zvukove, informacije i vijesti koje su je oblikovale. Koristeći fotografije, zvučne snimke i dnevničke zapise, stvorit ću video ili kolaž koji destilira bit svakog segmenta, stvarajući osobnu arhivu godine obilježene višestrukim i često sukobljenim temporalnostima. Godina je bila i daleka i neposredna, oblikovana genocidom u Palestini, ratom u Libanonu, Trumpovim vodstvom koje je poništilo desetljeća napretka i mojim vlastitim iskustvom s bolešću. Živeći izvan Libanona, u zapadnom gradu uglavnom netaknutom fizičkim nasiljem rata, našla sam se uhvaćena između osobne i globalne temporalnosti - moje tijelo je obrađivalo i nasilje koje se odvijalo u regiji i spore, obustavljene cikluse bolesti i liječenja. Kognitivna disonanca ovih preklapajućih temporalnosti - suočavanje s gubitkom, rastućim nasiljem i ogromnim protokom informacija - oblikovala je i moj doživljaj svijeta i proces stvaranja umjetnosti. Ovaj mjesec u Rijeci nudi prostor za usporavanje i sustizanje protoka vremena - poput osjećaja kretanja kroz svijet tempom koji nadilazi tempo duše. Vrijeme je za usklađivanje tijela i uma, za prisutnost u danu kakav jest.
Rijeka, smještena na ušću Rječine u Jadransko more, pruža prikladnu kulisu za ovo razmišljanje. To podsjeća na višedimenzionalni dnevnik koji sam stvorio tijekom svoje prve suradnje s Art Explora na poziv osnivačice Privremene umjetničke platforme Amande Abi Khalil, gdje sam istraživala dijalog između kopna, mora i rijeke kao simbola osobnih i kolektivnih putovanja. Riječki ritmovi rezoniraju s ovim kontinuiranim procesom promišljanja, dok se suočavam s promjenjivim slojevima osobnih, kolektivnih i političkih kriza te istražujem kako trauma, preživljavanje i stvaranje poprimaju oblik kao odgovor na fragmentiranu prirodu vremena.
