.webp)
Nathalie Harb
Nathalie Harb je multidisciplinarna umjetnica i dizajnerica sa sjedištem između Pariza i Bejruta koja se fokusira na preispitivanje javnog prostora iz perspektive svakodnevnih urbanih praktičara u gradovima pogođenim sukobima. Njezin rad usmjeren je na dobrobit i prostornu pravdu. Dovodi u pitanje pojmove doma, skloništa i djelovanja kroz različite formate prakse, uključujući javne intervencije, instalacije i scenografije, u urbanim i ruralnim kontekstima diljem Europe, Latinske Amerike i Bliskog istoka. Usvajajući kolaborativni i horizontalni pristup, Harbini projekti naglašavaju teme sigurnog prostora i jednakosti, s zajedničkim autorstvom među različitim suradnicima, uključujući glazbenike, akustične konzultante, stručnjake za permakulturu, konzultante za okoliš, istraživače i arhitekte.
Nathaliejine instalacije istražuju potencijal intimnosti i odmora unutar užurbanog urbanog krajolika, unoseći trenutke mira u inače zasićen okoliš. Njezini projekti imaju za cilj stvoriti prostore koji potiču povezanost i promišljanje te ponuditi alternativne vizije javnog prostora koje daju prioritet uključivosti i osjećaju pripadnosti. Nathaliejin rad predstavljen je na međunarodnoj razini i podržan od strane inicijativa poput UNESCO-vog Tjedna zvuka, Inicijative za susjedstvo Američkog sveučilišta u Bejrutu, Londonskog bijenala dizajna, Europskog istraživačkog vijeća, Tjedna dizajna u Dubaiju, Tjedna dizajna u Bejrutu, Londonskog festivala arhitekture, Soncitiesa i Privremene umjetničke platforme. Također je sudjelovala u nekoliko rezidencija, uključujući one u ZKU Berlin, Residenciia São João u Brazilu i Cité Internationale des Arts-Paris.
Tijekom moje 23-dnevne rezidencije u Rijeci, razmišljat ću o fragmentiranoj prirodi vremena ponovno se osvrćući na proteklu godinu u 15-dnevnim segmentima. Svaki dan istraživat ću slike, zvukove, informacije i vijesti koje su je oblikovale. Koristeći fotografije, zvučne snimke i dnevničke zapise, stvorit ću video ili kolaž koji destilira bit svakog segmenta, gradeći osobnu arhivu godine obilježene višestrukim i često sukobljenim temporalnostima. Godina je bila i daleka i neposredna, oblikovana genocidom u Palestini, ratom u Libanonu, Trumpovim vodstvom koje je preokrenulo desetljeća napretka i mojim vlastitim iskustvom bolesti. Živeći izvan Libanona, u zapadnom gradu uglavnom netaknutom fizičkim nasiljem rata, našla sam se uhvaćena između osobnih i globalnih temporalnosti - moje tijelo obrađuje i nasilje koje se odvija u regiji i spore, obustavljene cikluse bolesti i liječenja. Kognitivna disonanca ovih preklapajućih temporalnosti - suočavanje s gubitkom, rastućim nasiljem i ogromnim protokom informacija - oblikovala je i moje iskustvo svijeta i proces umjetničkog stvaranja. Ovaj mjesec u Rijeci nudi prostor za usporavanje i sustizanje vremena koje je prošlo - poput osjećaja kretanja kroz svijet tempom koji nadmašuje dušu. Vrijeme je za usklađivanje tijela i uma, za prisutnost u danu kakav jest.
Rijeka, smještena na ušću Rječine u Jadransko more, pruža prikladnu kulisu za ovo razmišljanje. Odjekuje višedimenzionalni dnevnik koji sam stvorio tijekom svoje prve suradnje s Art Explora Na poziv osnivačice Privremene umjetničke platforme, Amande Abi Khalil, istražila sam dijalog između kopna, mora i rijeke kao simbola osobnih i kolektivnih putovanja. Riječki ritmovi rezoniraju s ovim kontinuiranim procesom promišljanja dok se suočavam s promjenjivim slojevima osobnih, kolektivnih i političkih kriza te istražujem kako se trauma, preživljavanje i stvaranje oblikuju kao odgovor na fragmentiranu prirodu vremena.
