Arheobotanika & Apokalipsa

Raščić koristi rekonstrukciju vrtova i zidnih slikarija Vile Poppaee, zatrpane vulkanskim pepelom za erupcije Vezuva, kao poligon za promišljanje odnosa čovjeka i prirode i njihovih reprezentacija. U kontekstu eskalacije manifestacija klimatskih promjena i atmosfersko-geoloških događaja, umjetnica poseže za istraživanjem metoda arheobotanike, suvremene teorije slike i medija, te se upušta u razradu formalno-vizualnih, povijesnih i teoretskih zaključaka koristeći klasične umjetničke ali suvremene medijske tehnike. Sadržajno, projekt se gradi kroz razradu nekoliko idejnih konstrukata: od autoričinog osobnog iskustva kako Poppaeinog tako i vlastitog vrta, preko proučavanja repertoara elemenata rimskog vrtnog fresko slikarstva, pa sve do spekulacije o erupciji Vezuva kao primjera apokaliptične moći prirode.

Lala Raščić

Lala Raščić je multimedijalna umjetnica koja u svom radu koristi različite obrasce materijalne i nematerijalne kulture u građenju narativa koji se manifestiraju kroz video performanse, žive izvedbe, instalacije, objekte, i crteže. Njezini interesi istovremeno su usmjereni ka suvremenim i povijesnim pripovjedačkim praksama, složenim sustavima proizvodnje znanja, kao i folklornim formama i mitologiji. Njezin rad nastanjuje prostor između koncepta i teatralnosti, često konfrontirajući oblike visoke kulture sa popularno-medijskim i tradicionalnim kulturnim izričajima kroz kritičku, poglavito feminističku, poziciju. Uopćeno, njezin rad obuhvaća pitanja estetike, feminizma, historizacije i umjetničke produkcije kroz kontinuirane, interdisciplinarne, i modularne projekte. Utemeljena u narativnom i bazirana na subverziji civilizacijskih općih mjesta Raščić istražuje transformativni potencijal istih u kontekstu suvremenih ontologija i nestabilnih realnosti. Kroz insistirajuće propitivanje dominantnog patrijarhalnog autoriteta govora, znanja i činjena, njena pozicija pripovjedačice/stvarateljice je neodvojiva od njena rodnog utjelovljena. U njezinom radu, bilo to recitiranje monologa ili posvećivanje zanatskoj praksi, izvedba je uvijek emancipatorni čin.

Rođena 1977. u Sarajevu, trenutno živi i radi u Sarajevu i Zagrebu. Njezin rad prezentiran je internacionalno i regionalno na nizu samostalnih i skupnih izložbi koje uključuju Kunsthaus, Graz; Manifesta 14, Priština; Röda Sten Konsthall, Gothenburg; Galerija Nova, Zagreb; MAXXI, Rim; Kunstverein Hamburg; MANN, Napulj; KADIST, Pariz; ACA, Lafayette; MSU, Zagreb; Zemaljski muzej, Umjetnička galerija i Historijski muzej BiH, Sarajevo; Sigmund Freud Muzej, Beč; 54. Oktobarski salon, Beograd i The Renaissance Society, Chicago. Boravila je na rezidencijalnim programima pri Rijksakademie, Amsterdam; Museumsquartier, Q21, Beč; Platform Garanti, Istanbul; KulturKontakt, Beč; i Cite des Arts, Pariz. Raščić je dobitnica nagrada Future of Europe, Leipzig; prve otkupne nagrade T-HT i MSU, Zagreb i Zvono YVAA za BiH. Drži BA/MA diplomu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je HDLU-a i HZSU-a u Zagrebu i organizacije CRVENA sa kojima administrira i vodi rezidencijalni program Nona Residency u svom ateljeu u Sarajevu.