Muzejski brod

Oceani su kolijevka života. Oblikovani stotinama milijuna godina evolucije, oni kriju svijet nevjerojatnog bogatstva, od organizama nevidljivih golim okom do stvorenja dubokog mora. Svi pričaju istu drevnu i neprekidnu priču, onu koja je oduvijek hranila i znanost i maštu umjetnika.

Pjesma vode poziva nas da ponovno otkrijemo ovo sjećanje ronjenjem pod morem. Tamo susrećemo ribe, od fosiliziranih primjeraka do djela Picassa ili Hiroshija Sugimota, svjedoke povijesti života koja obuhvaća ere; školjke, šaputanje o podrijetlu života i sporom protoku vremena; i, na granici umjetnosti i znanosti, čudne svjetove iz ponora, gdje se istraživanje spaja sa snovima.

Ali ocean se ne smije samo vidjeti, već se smije i čuti: budući da zvuk tamo putuje brže i dalje nego u zraku, svaka vrsta, svaka struja, svaki dah sastavlja jednu pjesmu života. Suočeni s ekološkim previranjima, umjetnici propituju njegovu krhkost koliko i njegovu zapanjujuću sposobnost regeneracije.

Kroz ovo putovanje, Pjesma vode nas manje poziva da razmišljamo o oceanima, a više da ih slušamo, ne kao daleku kulisu, već kao živo sjećanje gdje se isprepliću znanost i mit, i gdje voda nastavlja nositi priče o životu i obećanja svojih metamorfoza.